Svaki put nakon nekog pada ja se iznova dizem...i ne dozvoljavam nikome ali bas nikome da me unisti...da me pregazi...ti si djelomicno uspio...ali ne vise..mislim da je vrijeme da neke stvari zaustavim...i sada mislim da je dosao taj trenutak da kazem NE...dosta vise...od danas zelim zivjeti slobodno...sretno...zelim se smijati..i uspjevam u tome...moj osmjeh i sreca se polako ali sigurno vraca tamo gdje su oduvijek i pripadali...ja sretna, zadovoljna svojim zivotom..novim iskustvima vracam se ponovo u zivot...zelim biti ona stara...i svim silama cu se truditi da to postignem...otisao si i to mi je drago znati...ne zelim te vise ovdje...nikada...to sam shvatila i u to cvrsto vjerujem...smogla sam snage i nadam se da ce mi to pomoci...zbogom...